Gadi ti se licemjerje, grubost, manipulacija, emocionalna glupost?

ODGOVOR: Godinama si možda živjela po obrascu u kojemu su drugi uzimali, a ti davala. Oni bi povrijedili, ti bi ih razumjevala, bili bi grubi, a ti bi ostala ljubazna. Uzeli bi prostor, a ti bi se povukla. A onda bi oni prošli dalje, a ti bi ostala sama s tugom. I onda se jednog dana u tebi nešto probudi i kaže: dosta. To “dosta” je zdravo. Gađenje je grublji oblik tog “dosta”, kao unutarnji zaštitar koji je predugo spavao, pa se probudio bijesan i želi izbaciti sve iz sebe. Ali postoji razlika između toga da ne mrziš ljude i da prestaneš biti dostupna njihovoj grubosti. To je razlika koju vrijedi razumjeti.

Gađenje prema ljudima treba pročistiti u razlikovanje. Tuga se treba pročistiti u suosjećanje prema sebi. Ljubaznost se treba pročistiti u dostojanstvo. Šutnja se treba pročistiti u istinit govor. A naivnost se treba pročistiti u nevinost s kičmom. Jer ne želiš se vratiti u staru “dobrotu” koja dopušta da je gaze. Ta dobrota nije bila čista, bila je možda pomiješana sa strahom od sukoba, strahom od odbacivanja, možda i starim djetinjim uvjerenjem da ako budeš dobra, neće te povrijediti. Ali povrijedili su te i dok si bila dobra. Zato sada ne trebaš postati tvrda, trebaš postati prozirno čvrsta. Ne kamen, nego kristal.

Počni tako da priznaš ljutnju bez krivnje. Reci si jasno: da, ljuta sam. Ne da si ružna jer si ljuta, ne da nisi dovoljno mirna ili duhovna jer si ljuta, nego da je tvoja ljutnja energija granice koja se kasno probudila. Ljutnja sama po sebi nije nečista. Nečista postaje kad se pretvori u mržnju ili osvetu. U svom izvornom obliku, ona je vatra koja kaže: ovo više ne smije prijeći preko mene. Tvoja rana treba vatru, ali vatru u ognjištu, ne požar u kući.
Kad kažeš da ti se gadi većina ljudi, unutra se vjerojatno ne gadiš ljudskom biću kao takvom. Gadi ti se licemjerje, grubost, manipulacija, emocionalna glupost, tuđa potreba da se hrane tuđom mekoćom. Zato ne moraš pročistiti gađenje tako da se prisiliš voljeti sve. Trebaš ga pročistiti u rečenicu: ne gade mi se ljudi kao bića, gadi mi se nesvjesnost koja kroz njih djeluje. Tu ne gubiš ljubav, ali više nisi slijepa.

Jako je važno i ovo: možeš nekome željeti dobro, a ne dati mu pristup sebi. Možeš ostati čista, a zatvoriti vrata. Možeš oprostiti, a ne nastaviti odnos. Možeš razumjeti zašto je netko takav, a ipak reći: ne u moj prostor. Cvijet može rasti iz blata, ali ne poziva blato u sebe. Ti si možda cijeli život pokušavala biti taj cvijet koji je pristojan prema blatu. Sada učiš da čistoća nije u tome da sve primiš, nego u tome da znaš što ne smije ući.
Kad osjetiš gađenje, ne raspravljaj odmah s mislima. Najprije osjeti tijelo. Gdje ti je gađenje, u grlu, u želucu, u prsima? Stavi ruku na to mjesto i reci: vidim te, ti me pokušavaš zaštititi. Time ga ne hraniš, nego smiruješ. Ono nastaje jer neki dio tebe misli da opet nitko neće stati u tvoju obranu. Ti sada staješ.

Svaki dan naglas izgovori nekoliko rečenica, mirno, ali stvarno: ne primam tuđu grubost kao istinu, moja blagost više neće biti bez granice, imam pravo odbiti ono što me prlja. To je vraćanje glasa u živčani sustav. Tijelo mora čuti da više nisi ona koja samo šuti. A kad vidiš čovjeka koji te odbija ili iritira, pokušaj ne reći da su svi odvratni. Reci si: vidim nesvjesnost, neću je primiti, neću je mrziti, neću joj služiti. Ne padaš u naivnost, ali ni u prezir. Tvoja nova ljubaznost mora imati zube, ne za ugriz, nego za granicu. Stara ljubaznost je govorila: nema veze, ja ću izdržati. Nova govori: razumijem, ali ne pristajem. Stara je šutjela da sačuva mir. Nova kaže: ne razgovaraj tako sa mnom. Stara se bojala odbacivanja. Nova zna da je bolje biti sama u istini nego prihvaćena u poniženju.

Postoji i jedna jednostavna praksa. Sjedni mirno, zatvori oči, diši polako. Na udah reci u sebi: vraćam se sebi. Na izdah: otpuštam tuđe glasove. Zatim zamisli sve one koji su te umanjivali i reci im: vraćam vam vaša mišljenja, vraćam vam vaše projekcije, vraćam vam vašu grubost, to nije moje. Onda stavi ruku na prsa i reci: moje je ono što je ostalo živo unatoč svemu. Tu ostani. Tvoje gađenje je sada sirova zaštita. Ne treba ga potiskivati, ali ni obožavati. Treba ga pročistiti, od gađenja do razlikovanja, od razlikovanja do granice, od granice do mira i čistoće. Ne vraćaš se više u staru sebe koju su mogli gaziti, ali ne ideš ni u onu koja prezire ljude. Rađa se treća: blaga, ali ne slaba, otvorena, ali ne nezaštićena, nevina, ali ne naivna, mirna, ali ne poslušna tuđoj tami. I jedna rečenica koju možeš nositi sa sobom: neću zatvoriti srce, ali ću zatvoriti vrata onome što srce ranjava. Samo im reci: TKO SI TI…