Mozak i psiha: od elektriciteta do “ja”

Kako misli i stres oblikuju mozak? Svaka naša misao ima svoju biološku podlogu. Ona nije samo nešto nevidljivo i apstraktno, nego se u mozgu odvija kroz složene obrasce električne i kemijske aktivnosti. Kroz mrežu od milijardi neurona putuju živčani signali, a kada signal dođe do prostora između dviju stanica, odnosno do sinapse, poruka se prenosi dalje pomoću kemijskih tvari koje nazivamo neurotransmiterima.

Misao nije smještena u jednom neuronu. Ne postoji jedna stanica u kojoj se nalazi sreća, tuga ili uspomena. Ono što zovemo mišljenjem nastaje iz rada čitavih neuronskih mreža. Velik broj neurona istodobno sudjeluje u stvaranju našeg unutarnjeg doživljaja. Mogli bismo reći da su neuroni poput instrumenata, a psiha poput glazbe koja nastaje kada ti instrumenti zasviraju zajedno.

I emocije imaju svoju biološku stranu. Kada mozak procijeni da postoji opasnost, aktiviraju se područja povezana sa strahom i zaštitnom reakcijom, među njima i amigdala. Biološki gledano, tada se odvijaju električni, kemijski i hormonalni procesi. No iznutra mi to ne doživljavamo kao kemiju, nego kao strah, napetost, tjeskobu ili uznemirenost. Emocija nastaje u susretu moždanih signala, tjelesnih reakcija, pamćenja, značenja i situacije u kojoj se nalazimo.

Još je važnije to što naše misli, navike i iskustva mogu mijenjati način na koji mozak radi. Kada učimo novi jezik, sviramo instrument, vježbamo zahvalnost, molimo, meditiramo ili mijenjamo način razmišljanja, mi ne utječemo samo na svoje raspoloženje. Postupno jačamo određene živčane putove, a druge slabimo. Ta sposobnost mozga da se mijenja pod utjecajem iskustva zove se neuroplastičnost.

Zato dugotrajan stres nije samo psihološki problem. Kada mozak često ili stalno prepoznaje prijetnju, tijelo luči hormone stresa, među kojima je kortizol jedan od najpoznatijih. U kratkom trajanju takva reakcija može biti korisna. Ona nas mobilizira, povećava budnost i priprema tijelo na djelovanje. Problem nastaje kada stanje uzbune traje predugo.

Hipokampus, područje mozga važno za pamćenje i učenje, posebno je osjetljiv na dugotrajan stres. Povišene razine hormona stresa kroz dulje vrijeme mogu oslabiti procese povezane s pamćenjem, učenjem i stvaranjem novih veza među neuronima. U svakodnevnom životu to se može osjetiti kao magla u glavi, zaboravljivost i teškoće s koncentracijom.

Amigdala, koju možemo slikovito nazvati emocionalnim alarmom, pod utjecajem kroničnog stresa može postati osjetljivija. Tada čovjek lakše prepoznaje opasnost i ondje gdje je možda nema. Tijelo je stalno spremno na obranu, a unutarnji mir postaje teško dostupan. To je jedan od razloga zašto dugotrajan stres može biti povezan s tjeskobom, razdražljivošću i osjećajem stalne napetosti.

Prefrontalni korteks, dio mozga povezan s razumom, donošenjem odluka, pažnjom i samokontrolom, također može biti oslabljen pod dugotrajnim pritiskom. Kada je taj sustav iscrpljen, teže nam je jasno razmišljati, smiriti emocionalnu reakciju i donositi uravnotežene odluke. Osjećaji tada lakše preplave razum.

Zato burnout nije samo običan umor. To je stanje dugotrajne iscrpljenosti u kojem su tijelo i mozak predugo živjeli u režimu napetosti. Čovjek tada može imati slabiju koncentraciju, lošije pamćenje, manju emocionalnu otpornost i osjećaj da više nema unutarnjeg prostora za normalno funkcioniranje. Iako se burnout ne smije pojednostavljeno svesti na “oštećenje mozga”, istraživanja ga sve više povezuju s promjenama u sustavima koji reguliraju stres, emocije, pažnju i oporavak.

Dobra vijest je da mozak nije nepromjenjiv. Ista ona neuroplastičnost zbog koje stres može ostaviti trag omogućuje i oporavak. San, tjelovježba, mirniji ritam života, psihoterapija, molitva, meditacija, zdravi odnosi i svjesno smanjivanje kroničnog pritiska mogu pomoći mozgu da ponovno uspostavi stabilnije obrasce rada.

Drugim riječima, ono što mislimo, osjećamo, ponavljamo i živimo ne ostaje bez traga. Naš unutarnji i vanjski život postupno oblikuju mozak. No ta spoznaja nije razlog za strah, nego za nadu. Ako stres može mijenjati mozak, tada ga i mir, ljubav, smisao, odmor i zdraviji način života mogu postupno vraćati prema ravnoteži.

Pročitajte VIŠE: https://hrcak.srce.hr/file/330722