Snaga Svijesti

Svijest, kad se probudi i sabere, može u jednom jedinom trenutku presjeći cijeli lanac straha, negativne slike ili unutarnjeg otrova. Ne samo da može zaustaviti negativni tok, nego može i pročistiti sam izvor iz kojeg je taj tok nastajao. U čovjeku postoji golema snaga budne svijesti.

Ljudi često misle da su negativne misli, strahovi i tamne unutarnje slike nešto što moraju dugo nositi, analizirati ili trpjeti. Kao da jednom kad se pojave nužno moraju proći cijeli svoj put kroz um, emocije i tijelo. No nije uvijek tako. Ponekad je dovoljna jedna sekunda istinske prisutnosti da se cijeli unutarnji lanac prekine. Negativna misao nema punu snagu sama po sebi. Ona se hrani našim pristankom, našom poistovjećenošću s njom i navikom da joj vjerujemo. Čim se svijest povuče iz tog automatskog pristanka, nešto se mijenja. Slika počinje slabiti, strah gubi tlo, a misao se više ne širi istom silinom.

To ne znači da treba potiskivati ono što osjećamo ili se praviti da tame nema. Bit je u tome da jasno vidimo što se pojavilo i da prepoznamo: ovo nije moje biće, ovo je sadržaj koji se pojavio u meni i ne moram ga prihvatiti. Upravo u tom razdvajanju počinje sloboda. Kad čovjek to stvarno osjeti, otvara mu se nova unutarnja mogućnost. Više ne mora slijediti svaku misao, razvijati svaku priču u umu i ulaziti u svaki poticaj straha kao da je to istina. Može stati, pogledati, razlučiti i ne pristati. Može pustiti da misao prođe bez suradnje s njom. Koliko smo samo puta dopustili da nas jedna misao odvede u sate nemira. Jedna slika iz uma može proizvesti cijeli dan tjeskobe. A sve je moglo biti zaustavljeno na početku, u trenutku kad se pojavilo, da smo bili dovoljno prisutni i da nismo automatski povjerovali sadržaju koji se pojavio.

Snaga svijesti je jasnoća. Jasnoća kaže: neću ovo dalje hraniti, neću ovo pretvarati u svoju stvarnost, neću dopustiti da prolazna sjena zauzme mjesto u meni. Tada se događa nešto presudno. Negativna slika se prekida, misao ostaje bez nastavka, a strah se ne uspijeva razgranati. To ne znači da je čovjek zauvijek oslobođen svake sjene. To znači da više nije bespomoćan. U njemu postoji nešto jače od svake prolazne tame, postoji svijest koja može izabrati, ne pristati i vratiti pogled u središte. Prava unutarnja snaga nije u tome da nikada nemamo negativne misli, nego u tome da ih ne pretvaramo u gospodare svoje nutrine.

Nije svaka misao dio našeg bića i nije svaka unutarnja sjena naša istina. Mnoge misli i slike nastaju iz prošlih iskustava, starih dojmova, rana, strahova i uvjetovanih obrazaca koji su ostali zapisani u nama. Um iz toga izvlači materijal i ponovno ga podiže na površinu, ali ono što dolazi iz prošlosti ne mora upravljati sadašnjošću. Zato je važna ta jedna sekunda budnosti. Jedna sekunda u kojoj čovjek ne ulazi u misao, ne hrani je i ne daje joj mjesto u svom unutarnjem prostoru, u kojoj ostaje prisutan i vidi. A ono što je viđeno iz svijesti već gubi dio svoje moći. No svijest ne služi samo za trenutno zaustavljanje negativnog toka. Ona može ići dublje. Može ogoliti sjenu i razotkriti mehanizam iz kojeg negativnost nastaje.

Sjena je najjača dok je neopažena. Dok djeluje iz pozadine, ona upravlja kroz strah, obrambene reakcije, ljutnju, pogrešne zaključke, osjećaj manje vrijednosti ili potrebu za kontrolom. Ali kad je svijest obasja, sjena više nije skriveni gospodar, postaje viđeni sadržaj. A ono što je viđeno već se počinje mijenjati. Ponekad se neka tamna misao može presjeći odmah a ponekad dublja sjena traži da je čovjek neko vrijeme promatra, izdrži, razumije i ne hrani. Tada se čišćenje ne događa naglo, nego sloj po sloj, no princip je isti: svijest ne bježi od sjene, nego je razotkriva i ostavlja bez skrivene moći.

Iza mnogih sjena stoji strah, iza straha rana, iza rane vezanost, a iza vezanosti često zaborav vlastitog središta. Kad se to jasno vidi, sjena više nije nepoznata sila. Postaje nešto što se može razumjeti, rasvijetliti i pročistiti. Zato svijest ne čisti agresijom nego jasnoćom. Ne vodi unutarnji rat nego uvodi red, ne dramatizira, nego razlučuje, vidi što je stvarno, a što je ostatak starog unutarnjeg sadržaja. To je trenutak kada čovjek prestaje automatski reagirati na svaku tamnu misao ili impuls, ne zato što je postao hladan ili ravnodušan, nego zato što je postao svjesniji, budniji. Više nije potpuno identificiran sa svojim unutarnjim sadržajima. E tu počinje prava snaga. Negativna misao može se presjeći na početku, sjena se može razotkriti a uzrok se može prepoznati. Energija koja je hranila obrazac može se povući i s vremenom se unutarnji sadržaj pročisti. U tome je snaga svijesti. Ona vidi, razotkriva, zaustavlja i vraća čovjeka sebi.