Tko sam ono “ja” bez svih tih priča?

1. Rođeni smo slobodni
Na svijet dolazimo bez imena, nacije ili religije. Tada smo bili samo čista svjesnost i život. Nismo znali za granice ni za podjele.
2. Svijet nas počinje “oblačiti”
Čim progovorimo, okolina nas počinje oblikovati. Od roditelja učimo jezik, od društva pravila, a od tradicije religiju. To su slojevi koje su drugi stavili na nas, poput odjeće koju nismo sami birali, ali smo je s vremenom počeli smatrati svojom kožom.
3. Identitet kao naučena uloga
Većina onoga što mislimo da jesmo, naša uvjerenja, naši strahovi i naši ponosni naslovi, to su zapravo samo informacije koje su nam drugi prenijeli. Da smo rođeni na drugom kraju svijeta, imali bi potpuno drugačiji set “istina”. To nam dokazuje da te istine nismo mi, nego naše trenutne okolnosti.
4. Skidanje slojeva (Prebrisavanje)
Želja da se “prebrišemo” znači da smo prepoznali te nanose. Mi nismo naše ime, nismo naše tijelo koje stari, niti smo misli koje nam prolaze kroz glavu. Mi smo ono što ostaje kada sve te priče utihnu. Mi smo  promatrač, ono što gleda kroz fizičke oči i sluša kroz fizičke uši.
5. Čisto “JA” je sloboda
Biti “čisto ja” znači prestati se boriti za bilo koju etiketu. To je stanje u kojem ne moramo biti ništa posebno da bi bili potpuni. Kada prestanemo govoriti “Ja sam ovo” ili “Ja sam ono”, ostaje samo mirno postojanje.

Mi smo kao nebo, a sve ostalo, religija, karakter, misli i prošlost, samo su kao oblaci koji prolaze nebom. Nebo je uvijek tu, čisto i netaknuto, bez obzira na to kakvi oblaci plove njime.