Svjetlosni mlaz događaja i vremenske linije

Ne živimo svi istu stvarnost

Dok jedni prolaze kroz rat, drugi sjede u miru. Dok netko gubi, drugi prima. Događaji se ne raspoređuju ravnomjerno, tako je bilo i tako će biti.
Možemo ih zamisliti kao tokove, kao svjetlosne mlazove informacija i dojmova koji prolaze kroz polja životnih mogućnosti i zahvaćaju ono što im se nađe na putu. Ti tokovi nisu samo osobni. Nastaju iz odnosa i uvjeta koji ih pokreću, i jednom kad krenu, teku svojim smjerom. Mi ne biramo koji će nas tok dotaknuti, ali biramo kako će nas dojmiti. Kada događaj dođe do nas, on se očituje kao stanje u svijesti: misao, emocija, uvjerenje, reakcija. Tu se događa nešto presudno: možemo se s tim stanjem poistovjetiti ili ga možemo samo vidjeti. Možemo osjetiti stres, a ne postati stres. Možemo biti u teškoj situaciji, a ne izgubiti unutarnju stabilnost. Možemo imati mir, iako okolnosti nisu idealne. To je razlika između reakcije i identifikacije. Svaki čovjek ovo može pojmiti i ako se potrudi izgraditi u sebi, a i trebalo bi, jer nismo samo osjetila tjelesne prirode nego smo ujedno i suptilno biće koje može opažati svoju tjelesnu narav i formu.

Događaji prolaze kroz nas, ali ne moraju nas definirati

Ono što često zovemo “ja” zapravo je niz stanja koja dolaze i odlaze. No postoji dublji sloj svijesti koji ta stanja može promatrati bez da se u njima izgubi. Ta sposobnost razlučivanja ne znači udaljavanje od života nego jasnije sudjelovanje u njemu. Ne možemo zaustaviti tok događaja. Ali možemo prestati biti potpuno povučeni njime. Tada ne postajemo nevidljivi za život, postajemo slobodniji u njemu. I tu se otvara prostor izbora: možemo birati koji ćemo vremenski val zajašiti.

Mi jesmo živo biće u tijelu ali nismo svedeni samo na tijelo

Tijelo i um su mjesto gdje se događaji očituju, ali nisu cijela priča. Svjetlosni mlaz dolazi kroz osjetila i živčani sustav, tijelo reagira, um interpretira i pojavljuje se stanje svijesti. To je razina organizma koji jesmo. No znamo da postoji još jedan sloj nas: svijest koja to registrira.
Ako se svijest potpuno poistovjeti s onim što tijelo i um prolaze, bivamo uvučeni u tok. Postoji razlučivanje: jesmo u tijelu, ali nismo svedeni samo na njegovu reakciju. Nismo tijelo koje ima svijest, nego živo biće koje se očituje kroz tijelo i svijest.
Zato je moguće biti u situaciji, a ne biti potpuno određen tom situacijom. To nije odvajanje od života nego dublje ukorjenjenje u življenju, bez gubitka sebe.

Isti izvor događaja ne znači isto iskustvo

Tokovi događaja koje živimo izviru iz nevidljivog temelja bivanja i kroz nas se očituju kao stvarnost. Rat i mir, sklad i nesklad, gubici, dobici, itd., različiti su izrazi istog temeljnog toka. No događaj dolazi kao činjenica ali značenje i tumačenje ne dolazi s događajem, ono nastaje u našoj svijesti.
Ljudi ne reagiraju samo na ono što se događa, nego na ideju koju su o tome izgradili. Za nekoga isti događaj može biti smisao ili poziv. Za drugoga razaranje i gubitak. To ne znači da su sve perspektive jednako utemeljene ali jesu stvarne u iskustvu onih koji ih nose. Zato je važno razlikovati dva sloja: sam događaj i njegovo tumačenje.

Događaj pripada toku bivanja

Značenje pripada svijesti. No nije sama svijest ta koja određuje značenje, svijest je otvoreno polje u kojem se sve može pojaviti. Ono što određuje je um: obrasci, uvjerenja i interpretacije koje se u toj svijesti javljaju. Svijest omogućuje iskustvo, um mu daje oblik. A stvarna sloboda nastaje u trenutku kada svijest prepozna da nije ograničena na taj oblik. Svijest je po svojoj prirodi otvorena i neutralna kao prostor u kojem se sve može pojaviti. Ono što određuje naše iskustvo nisu događaji sami po sebi, nego obrasci i interpretacije uma koji ih oblikuju.

(Napomena: Ovo su odgovori na pitanja dobivena na mail.)