Psihologija prerušena u duhovnost

Mnogo toga što ljudi danas nazivaju duhovnim iskustvom zapravo je psihička pojava. Ljudi nemaju jasan jezik za ono što doživljavaju iznutra, pa emocije, misli, napetosti, strahove i maštu često nazivaju duhovnim stvarima. Nije to zlo ni opasno, samo pogrešno imenovano. Ako ne znaš što ti se događa u psihi, lako sve protumačiš kao npr: napad, viziju ili neko duhovno djelovanje.

Zrelost određuje kako ćeš tumačiti što se u tebi događa. Nezrela osoba miješa osjećaj s istinom, strah s napadom, maštu s viđenjem, vlastitu želju s Božjim glasom. Zrela osoba razlikuje, zna što je emocija, a što mir, što je intuicija, a što fantazija, što je unutarnji glas duše, a što glas vlastitog straha ili krivnje.

Prava duhovna iskustva su rijetka i tiha. Ona ne prave show, ne glume važnost i ne traže pozornost. Kada je nešto stvarno od Boga, to se prepoznaje po jednostavnom plodu: mir bez napora, jasnoća bez drame, smjer bez prisile, radost bez eksponiranja. Bog ne govori da impresionira ljude, nego da iscijeli dušu. I zato njegovo djelovanje nije bučno, nego nježno.

Puno onoga što ljudi zovu proročanstvima, duhovnim napadima ili viđenjima, zapravo je psihička dinamika. Ego često želi biti poseban, pa izmišlja duhovne uloge. Trauma ili neka inspiracija ponekad stvara unutarnje slike koje osoba tumači kao vizije. Strahovi i neznanje se obuku u religijske riječi pa izgledaju kao napadi. Ljudi lako projiciraju vlastite emocije na Boga, pa skoro sve što osjete pripišu duhovnom svijetu.

To ne znači da duhovno ne postoji. Postoji, ali nije onakvo kakvim ga mnogi zamišljaju. Negativni duhovni utjecaj nije mali demon koji skače oko čovjeka, nego unutarnja laž koja ga odvaja od ljubavi, mir koji se izgubi bez razloga, tama koja pokrije srce, zabluda koja zamuti istinu, kaos koji uništava unutarnju slobodu. To je tamna sila, ali ona djeluje preko psihe, ne preko bajkovitih bića.

Najjednostavnije pravilo za razlikovanje je ovo: psihičko je glasno, a duhovno tiho. Psihičko stvara dramu, a duhovno stvara mir. Psihičko traži publiku, a duhovno se događa u tišini. Psihičko te steže, a duhovno širi tvoju dušu, psihičko te čini napetim, a duhovno te vraća sebi i Bogu. Sveti spisi kažu: Bog je u duhu i istini, i to je doslovno tako. Ponekad budem satima u Tihovanju i u toj tišini događaju se skladni uvidi i jasnoće.

Sve što te smanjuje i degradira, plaši i zbunjuje, dolazi iz rane, ega ili krivog tumačenja. Sve što te umiruje, oslobađa i vraća u ljubav dolazi iz istine i Boga. Duhovno i psihičko nisu neprijatelji. Jednostavno ih treba znati prepoznati. Kad to vidiš jasno, prestanu te plašiti ljudske interpretacije i ostane samo ona tiha istina koja vodi naprijed.