Polja mogućnosti i pomak

Zrelost znači okrenuti se uređenju vlastite životne dinamike.

Uvijek postoji više polja mogućnosti u nama, iako ih u početku ne vidimo. Postoji polje u kojem šutimo, polje u kojem se maknemo, polje u kojem mirno kažemo istinu, polje u kojem čekamo, tražimo pomoć ili pustimo da se nešto raspadne jer nikada nije bilo naše. Postoji i polje borbe. Sva ta polja nisu izvan nas, nego u nama.

Nemir se često ne javlja zato što smo pogriješili, nego zato što se nalazimo u pogrešnom polju. U polju koje ne odgovara našoj savjesti, snazi ili istini. Kad se pomaknemo u drugo polje mogućnosti, okolnosti se možda ne promijene odmah, ali se promijeni unutarnji pritisak. To je znak da smo bliže sebi i da iz tog mjesta možemo realnije djelovati i početi slagati stvari kako treba. Pitanje je samo možemo li biti jači od strepnji, nemira i buke u sebi, a za svoje dobro trebali bi se potruditi sebe utišati najprije u onim bučnim djelovima.

Ponekad ne ostajemo u pogrešnom polju zato što ne vidimo drugo, nego zato što se inatljivo vežemo za jedno. Iz povrijeđenosti, prkosa ili potrebe da dokažemo da smo u pravu. Tada polje mogućnosti postaje unutarnji zatvor, a ne izbor. Što se više držimo tog mjesta, to je veći nemir jer branimo poziciju koja nas razara. Otpustiti takvu vezanost ne znači odustati od istine, nego prestati braniti nezacijeljeno mjesto u sebi. Tek kad se inat otpusti, pojavljuje se sloboda da se vidi drugo moguće mjesto i napravi pomak koji vodi stvarnom pomaku u vlastitom životu.

Zbrku stvaraju reakcije iz ranjenosti, inata, povrijeđenog ponosa ili doživljene nepravde. Tada se ne borimo za izlaz, nego za vlastitu povrijeđenost i osjećaj da nam je učinjena nepravda. Prvi korak je stati i sabrati se. Tek iz tog sabranog mjesta ima smisla djelovati u vlastitom interesu. Ako iz unutarnje stihije krenemo u djelovanje, biramo teži i duži put. Ponekad je potrebno otpustiti suvišno, priznati i prihvatiti vlastitu odgovornost i biti iskren prema sebi, koliko god to bilo teško. Tek tada možemo jasno sagledati što nam se dogodilo i za što se uopće vrijedi zauzeti, tako se ne rasipamo.

Mistici ne počinju pitanjem što moram učiniti, nego pitanjem gdje se sada nalazim. Je li ovo polje života ili polje raspada. Ako nije polje života, traže drugo mjesto za sebe. Nekad djeluju, nekad se povlače, nekad čekaju, ali uvijek najprije uspostave unutarnji red, pa tek onda izlaze prema van.

Polja mogućnosti nisu bijeg od stvarnosti, nego njen najdublji realizam. Problemi se ne rješavaju iz istog mjesta iz kojeg su nastali. I ne rješava se sve odjednom. Kad je sve u klincu, ne treba pokušavati riješiti sve. Dovoljno je vidjeti u kojem polju sada stojimo i koje drugo polje nam je dostupno da se ne slomimo. Često je mali pomak dovoljan da se promijeni cijeli tok.

Razina više nije bijeg ni iluzija, nego razumno sagledavanje stvarnosti, bez suvišnih reakcija i izboja povrijeđenosti. To je trenutak u kojem jasno vidimo gdje smo, što nas razara, a što nas, unatoč težini, ipak podiže. Tu razlikujemo vlastitu odgovornost od onoga što nije naše i imenujemo bol kakva jest. Ta razina ne donosi brza rješenja, ali donosi red. A red otvara prostor za kretanje, jasnoću i slobodu. Iz tog mjesta kaos više ne upravlja i polje mogućnosti se otvara prema životu, a ne prema pukoj borbi.

Dinamika života ne treba biti usmjerena na stalnu borbu s gubicima ni na ispravljanje nepravdi u drugima, nego na smisleno i mirno djelovanje iznutra. U redu je zaštititi se od nepravde bez trošenja sebe na preodgajanje ljudi koji ne žele promjenu. Zrelost znači okrenuti se uređenju vlastite životne dinamike. Tamo gdje cure vrijeme, novac i snaga potrebno je stati i reći dosta. Iz tog mjesta započinje plansko i svjesno vođenje vlastitog života, ne iz otpora i borbe, nego iz jasnoće, mjere i odgovornosti prema sebi.

Iz nemira se ne stvara mir niti dobro rješenje. Iz nemira nastaje samo još više nemira. Zato je prvi korak uvijek isti: zaustaviti se, smiriti unutarnji pritisak i promijeniti mjesto u sebi iz kojeg gledamo i djelujemo. Tek kad se uspostavi unutarnji red, mogu se donositi odluke koje ne razaraju nego vode naprijed. Mir ne dolazi nakon što se sve riješi, nego prije. Dovesti sebe u mjesto mira kako bi mogli stvari izvesti na dobar način za naš zdravi interes. I upravo iz tog mjesta počinje stvarno rješavanje.