O toplini koja ponekad zna zbuniti svijet

Postoje ljudi koji svijet obasjavaju lakoćom, osmijehom, toplim pogledom i pažnjom. Ne glume i ne pokušavaju osvojiti, jednostavno zrače životom. Ali svijet to ne zna uvijek čitati. Ponekad u toj srdačnosti vidi ono čega uopće nema: igru, flert, namjeru, koketiranje, pa čak i nametanje. A u suštini toga nema ni blizu.

To neshvaćanje srdačnosti i obilježavanje kao flerta, koketiranja, nametanja, ustvari je skupa cijena neprepoznate iskrenosti i spontanosti u društvu koje reagira kroz vlastite zamagljene filtere i projekcije. No toplinu ne treba gasiti, samo ju usmjeriti, da i dalje grije, ali da ne zasljepljuje one koji još nisu razvili razlikovanje.

Ponekad treba naučiti granice svjetlosti, kako bi dobrota ostala čista, a drugi je ne bi pogrešno čitali. Nije problem u toplini, nego u svijetu koji je zaboravio razliku između ljubaznosti i zavođenja. Naša iskrenost, spontanost i srdačnost lako budu krivo protumačene kad su tuđi filteri zamagljeni. Zato ponekad i dobre osobe stradaju jer su neshvaćene.

Zato budi topao čovjek, ali i mudar. Ne gasi svoje svjetlo, samo ga čuvaj, doziraj.