Ne idi kroz crveno!

Ponekad se obratim pojedincu kroz tekst koji napišem ovdje. Do mene dođe pitanje ili stanje, kratko ga promatram u sebi, i kad nadahnuće progovori, riječ sama teče. Tako je i ovaj put.

Kao djeca učili smo jednostavne stvari. Rekli su nam: ne prelazi cestu dok je crveno, ako poslušamo, dobro nam je. Ako ne poslušamo, rizikujemo. Svi razumiju tu logiku. Slično je i s dušom i egom – ako te vodi žudnja, poriv ili unutarnji nemir, prije ili kasnije ćeš patiti. Ako naučiš čuti tihe signale duše, život se smiri. Signali duše nikada nisu nasilni. Ego je bučan a Duša je tiha, zato ju je lako propustiti.

Ego privlači onim što je trenutačno, brzim, slatkim, vodi u nasladu, taštinu, kratkotrajno uzbuđenje. Ako nemamo razvijen unutarnji filter, upadnemo u začarani krug i trošimo se do iscrpljenosti, osobito ako djelujemo iz potisnutih rana psihe koje traže potvrdu i pripadanje. Mi jesmo odrasli, ali često nismo zreli. Nezrelost nas povuče u naivnost, u velika očekivanja, u nade koje nemaju temelja. Ponekad nas vlastita želja zaslijepi više nego stvarnost. Može ti i sam Bog reći: nemoj, nije za tvoje dobro! Ali ako si obuzet vlastitom čežnjom, nećeš čuti ništa. Kada čovjeka vodi žudnja, stvarnost zašuti jer ju je žudnja zaslijepila.

Zrelost nitko ne može udijeliti, ona se ne prenosi govorom. Zrelost se rađa iz iskustva koje ponekad pukne toliko duboko da tek kroz pukotinu može ući svjetlo. Tek tada nešto u čovjeku počinje gledati jasnije. Drugi mogu objasniti, upozoriti ili savjetovati, ali na kraju uvijek ostane isto pitanje: hoćeš li ti već jednom sam pogledati u sebe…

To je kao da sjediš za stolom punim hrane. Sve ti je ponuđeno, ali ti biraš što ćeš uzeti. Ponekad uzmemo ono što izgleda primamljivo, iako nas nije dobro nahranilo. Poslije nas izbor boli, pa čistimo posljedice, često suzama.

Zaokret se mora napraviti iz temelja. Izvana se ne rješava ništa trajno. Stari spisi, od evanđelja do vedskih tekstova, ne govore moralne propise, nego životnu mudrost. Ne gradi kuću na pijesku – rekao je Isus Krist. Održavaj temelj, uči razlikovati a većina ljudi baš tu mudrost zanemaruje jer je tiha, a naš unutarnji nagon bučan. Ono imitacijsko ja, lažno ja, hlepljivo ja, uvijek želi brzo zadovoljstvo ali da traje što duže. Ono suštinsko ja uvijek teži istini i BIRA razlučivanjem činjenica!

Kad živimo iz suštine bića, sve dolazi bez neke teške patnje. Ali da bismo došli do tog mjesta, treba imati uši koje čuju. Ne prolazi se kroz crveno ako želiš sigurnost. Isto tako, ne donosi se odluka dok si opijen emocijama. Razum treba biti budan, ali ne tvrd. Razlučivanje je ključ.

Nitko ne može umjesto nas brinuti o našem unutarnjem životu. Dobili smo inteligenciju i svijest, ali ono što ćemo s tim učiniti određujemo mi. Jedna moja rečenica mi se uvijek vraća: Kad te nešto jako vuče, prespavaj, razluči, ne razlučuj iz poriva, strasti, oduševljenja ili očekivanja! To su trenuci kada psiha bježi u fantaziju. Razlučuj iz unutarnjeg mira. Duša zna tišinom a gospodin Ego zna vikanjem gladnih osjetila i rana koje traže krpanje.

Nije sve što ti se čini ugodno, ono Dobro za tebe. To uvijek pokažu činjenice i posljedice. Ajde se najedi torte s puno slatkog fila, pa ćeš vidjeti kako će ti biti! Mudrost nije dim koji ispari, ona je temelj na kojem možeš stajati bez da se srušiš. Ako nosiš rane i ideale, i iz toga djeluješ, brzo ćeš ponovno pasti u bolno iskustvo. Isti obrazac s drugim ljudima, isti ishod u završnici! Pretežno uz suze i očajavanje.
A kad jednom prepoznaš ispravan mehanizam, počinje tvoja istinska zrelost kroz zdravu orjentaciju svijesti, uz pravilne kriterije i ispravno postavljenu unutranju vrijednost same sebe!