Moje putovanje kroz duhovnost, psihologiju i stvarni život

Psiha je veliko polje na kojem čovjek kuša život. U njoj se prelamaju naši strahovi, želje, uvjerenja i svi nevidljivi pokreti koji određuju kako živimo i kako doživljavamo svijet. U četrdeset godina proučavanja religija, duhovnih tradicija, duhovnih praksi i pokreta, psihologije i stvarnih životnih iskustava naučila sam jedno: Gospod prilazi svakom čovjeku na način koji njegova duša može razumjeti. On ne stavlja granice, nego otvara put.

Zato sam kroz svoj život istraživala ono što mnogi samo promatraju izdaleka. Psihologiju, sociologiju, fiziku, metafiziku, teologiju, duhovne pokrete i iskustvene metode. Nisam se oslanjala na tuđa tumačenja. Prolazila sam sama. Jer samo kroz vlastito iskustvo možeš jasno razlučiti što je istinsko i živo od onoga što je projekcija, strah ili samonametnuta iluzija ili čemu nas drugi “uče”.

U tom hodu susretala sam i svjetlo i tamu. Često sam bila neshvaćena zbog širine uvida ili otvorenosti prema temama koje su drugi doživljavali kao tabu. Vidjela sam kako se mistika često zamijeni psihodinamikom, kako se strah pretvara u proročanstvo, kako se sugestija proglašava božanskim glasom. Naučila sam prepoznati što je duhovno i istinito, a što je samo psihičko. Upravo to je ključ unutarnje transformacije.

Volim demistificirati mistiku. Ne zato da oduzmem svetost, nego da otkrijem istinu ispod slojeva iluzije. Godinama sam slušala tvrdnje poput “grijeh su šiške”, “grijeh je kaladont”, “grijeh je nositi hlače”, “grijeh je ići u ovu ili onu crkvu”, “grijeh je bioenergija”, “grijeh je imati svoj uvid”. A nitko nije govorio o onome što doista razara dušu. O osuđivanju, oholosti, manipulaciji, kontroli, glumi duhovne moći. Vidjela sam kako ljudi znaju imitirati Boga i autoritet, umjesto da Mu se otvore, i usput drugima brane dodir Boga.

Prava duhovnost nikada ne zarobljava, ona oslobađa, prava duhovnost ne plaši, ona ozdravlja, ne sužava život, nego ga širi.

Godinama sam učila kroz život, vjeru, praksu i iskustvo. Tražeći čistu, jasnu, stvarnu duhovnost koja se ne boji pitanja, makar se dotakla tema koje nekome izazivaju otpor. Čitala sam sve drevne svete spise, komparirala religije, duhovne prakse i vjerovanja. Mnoge sam noći probdjela istražujući samo da bih dotaknula najdublju suštinu. Iskustveno razumijevanje koje stoji na živom iskustvu, a ne na dogmi. Put koji pomaže čovjeku da vidi sebe bez straha i da se odvaži na vlastitu unutarnju promjenu.

Sve što sam prošla, sve što sam vidjela i razumjela, vodi jednoj istoj istini. Milost je iznad svega, a Bog je jedini upravitelj, jedini Aranžer života. Mi smo samo putnici prema Izvoru Života.

I zato me Gospod kroz sve godine učio držati srce i um iznad svake teologije, religije, iznad svake prakse. Jer ništa od toga nije presudno u susretu sa Živim Bogom. U sjedinjenosti s Njim vidiš da ti nijedno slovo, nijedan pokret i nijedno znanje nije potrebno da bi iskusio tu neopisivu stvarnost i Ljubav.