Krštenje vodom nije samo običan ritual

Krštenje vodom nije samo čin, nego inicijacija u novu razinu svijesti.

Ritualno podronjenje u vodu postojalo je davno prije Ivana Krstitelja. U židovskoj se tradiciji zvalo mikvah i služilo je kao obredno pranje, znak čišćenja i pripreme za susret s Bogom. Slični su obredi postojali i u starom Egiptu, Mezopotamiji i Indiji, gdje je voda oduvijek bila simbol pročišćenja, ponovnog rođenja i povratka u izvor. Svećenici su se prije službe kupali, a u Vedama se spominje kupanje u svetim rijekama koje ispire karmu.

Ivan Krstitelj nije stvorio novi obred, nego mu je dao dublje značenje. Za njega voda nije samo oprala tijelo, nego srce. Krštenje je postalo znak unutarnjeg obraćenja, preokret uma – metanoja. On sam kaže: “Ja vas krstim vodom, ali dolazi Onaj koji će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.”

Metafizički, krštenje označava smrt starog čovjeka i rađanje novog. Voda simbolizira povratak u iskonski element iz kojega je sve stvoreno. Kad se čovjek uroni, on se rastapa kao oblik, vraća se u nemanifestirano, u Božju dubinu. Kad izroni, biva rođen odozgor, s novim dahom i novom sviješću. Voda rastvara granicu između materije i duha i budi sjećanje na izvor iz kojega smo došli.

Zato krštenje nije samo obred nego i duhovna kirurgija, trenutak kad se u čovjeku briše staro pamćenje i otvara prostor za novo. U vodi se čovjek vraća Bogu, a iz vode izlazi prosvijetljen, obnovljen u Duhu, svjestan da je život dar, a ne posjed.

Isus Krist kaže Nikodemu (Iv 3,5):

“Ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u Kraljevstvo Božje.” To znači da svijest koja je prije bila zatvorena u ego, sad se otvara Duhu. Voda rastvara granicu između materije i duha, i čovjek po prvi put diše Božji dah kao svoj vlastiti. Metafizički, krštenje je povratak u izvor: voda simbolizira kaos iz kojega Bog stvara red, uranjanje označava rastakanje stare svijesti, izranjanje je novo stvaranje unutar istog bića. U tom smislu, krštenje nije samo ulazak u zajednicu vjernih, nego buđenje božanske svijesti u čovjeku kroz Isusa Krista. To je trenutak kad se sjećanje na Izvor ponovno otvori i duša zna da se vratila kući.

Krstiti vodom samo obreda radi, ništa ne znači bez obraćenja uma i otvaranja srca Duhu, voda ostaje samo voda, vanjski znak bez unutarnjeg ognja koji preobražava. A samo Gospod može probuditi oganj u srcu koje privuče k sebi. Sve je u božjim rukama, to je MILOST neopisiva.