Isus – duhovni partibrejker

U ono vrijeme svojim istupima i govorima Isus Krist razbio je sustav duhovne kontrole. Zbog toga su ga izdali i dali ubiti svećenici tog vremena. Rekao je da je kraljevstvo Božje u nama. “Jer, gle, kraljevstvo je Božje unutra u vama!” (Luka 17,21) Time je svetište pomaknuo iz vanjskog hrama u čovjekovu nutrinu i pokazao da posrednici više nisu nužni. Bog nije vezan za instituciju, hijerarhiju ni sustav, nego za živo srce osobe – to je bila kao što i danas jeste, poruka Isusa Krista.

“Ne znate li da je vaše tijelo hram Duha Svetoga koji prebiva u vama i koga imate od Boga. Vi niste svoji.” Prva Korinćanima 6, 19

“Vi ste hram Božji i Duh Božji prebiva u vama.”
Prva Korinćanima 3, 16

Kad prestanemo stavljati Boga u svoje okvire, ne gubimo Boga nego iluziju o Bogu. Tek tada počinje živi odnos u kojem Bog nije pojam nego Prisutnost koju prepoznajemo. Istina se ulijeva u dušu kroz otvorenost, a istinski dodir dolazi iznutra, tiho i jasno. Bog je u duhu i istini, ne u našoj naučenoj i formiranoj istini, nego u istini koja izranja iz dubine bića kada se čovjek otvori.

Takvi govori bili su opasni u njegovo vrijeme jer su razbijali iluzije o Bogu. Isus je ljudima vratio ono što je ondašnji sustav želio posjedovati. Vratio je ljudima neposredan pristup Bogu kroz osobnu otvorenost i vlastitu nutrinu, a ne kroz tadašnje autoritete. Zato su ga izdali upravo oni koji su se predstavljali kao čuvari svetoga. To su bili vjerski vođe njegova naroda, farizeji kojima je dirao u ego, u religijsku sigurnost, u moć institucija i u identitete koji su se hranili podjelama.

Dali su ga ubiti ne zato što je griješio ili bio prijestupnik, nego zato što je duhovno oslobodio čovjeka. A slobodan čovjek uvijek je prijetnja zatvorenim sustavima. I da se Isus danas pojavi, vrlo vjerojatno bi doživio isto. Svijet se promijenio, ali mehanizam ostao je isti. Isus nije došao da čovjeka podvrgne sustavu, nego da ga oslobodi iznutra. Tko istinski otkrije Boga u sebi postaje neovisan o tuđim okvirima. I zato istinska sloboda uvijek djeluje kao opasna onima koji žive od kontrole. Bog je najbliži onda kada prestaneš tražiti dopuštenje da mu priđeš. A to je Isus Krist omogućio.

Gdje smo mi u svojim unutarnjim i vanjskim sustavima vjerovanja? Čemu nas uči Isus?

On nas uči da Čovjek sam postaje svetište u kojem se događa odnos s Bogom. Uči nas da središte nije obred, nije struktura, nije definicija, nego živa nutrina osobe. On pokazuje da se sveto ne nalazi izvan nas, nego u nama. I koliko god to bilo jednostavno, toliko je i zahtjevno jer traži iskrenost, otvorenost i unutarnju hrabrost. Tako su jednom nestrpljivi farizeji upitali Isusa: “Kad će doći kraljevstvo Božje? Isus im daje šokantan odgovor: “Kraljevstvo Božje ne dolazi primjetljivo. Niti će se moći kazati: Evo ga ovdje! ili: Eno ga ondje! Ta evo – kraljevstvo je Božje među vama!”

Isus nas uči kako da se čovjek oslobodi svih međuslojnih konstrukcija koje stoje između srca i Boga. On nas uči da odnos s Bogom nije privilegija nego dar svakom ljudskom biću – ne posjedovanje znanja, nego otvorenost bića. Ne čini nas pripadnost nekom sustavu nanovorođenima, nego istina koja izranja iznutra kada se odvažimo biti ono što jesmo pred Onim koji jest. Zar itko može pomisliti da bilo tko može svojim djelovanjem pokrenuti duhovnu istinu i svjetlo božje? Bez dara Milosti nikad ne bismo mogli ni pomisliti na Boga a kamoli doživjeti oslobođenje. Ta sveta sila Milosti nije od ovoga svijeta. I zbog toga su ubili Isusa koji je navjestio Radosnu vijest o oslobođenju i spasenju.

Ali, to nama ljudima nije dovoljno, mi znamo bolje, pa izmišljamo toplu vodu… Sreća pa je Isus partibrejker ŽIV i otvara nam tu duhovnu stvarnost svjetla i radosti u Bogu, makar mi bili samotnjaci na vrhu planine.