Istinski duhovni učitelj

Istinski duhovni učitelj nije osoba koja izgleda posebno, niti netko tko se ponaša nedodirljivo. On je jednostavan, miran i istinit.

Najprije, takav čovjek nema potrebu da bude učitelj. Ako ga ljudi pitaju, odgovori. Ako ga ne pitaju, šuti. Ne osjeća poriv da se nameće, da bude vodič ili da ima sljedbenike jer on zna da se istina nikome ne može nasilno dati. Pravi učitelj ne glumi savršenstvo. Zna svoje rane, strahove, slabosti, ne krije ih, ali ih ni ne dramatizira. Kad nešto pogriješi, prizna, a kad ne zna, kaže da ne zna. Time pokazuje da svetost nije nedodirljivost, nego iskrenost.

Zatim, prisutnost mu je lagana. Ljudi se pored njega osjećaju opušteno, kao da je prostor oko njih postao širi. Ne zato što on nešto radi, nego zato što ništa ne skriva, nema maske i nema skrivenog motiva. Ljudi pored njega osjete mir upravo zato što on ništa ne pokušava dokazati nego ukazati na nešto.

On ne uzima tuđi put u svoje ruke, ne manipulira, ne upravlja, ne vodi tuđe živote nego jasno pojašnjava stvari. Postavlja jednostavno pitanje: “Što ti stvarno osjećaš? Gdje te vodi tvoja savjest?” Često govori primjerima,  zna da svatko treba osvjestiti najprije svoju istinu o sebi. Nikome ne uzima slobodu i ne stvara ovisnost. Pravi učitelj ti daje prostor da postaneš više svoj, a ne njegova kopija. Kad odeš od njega, ne osjećaš strah da ćeš izgubiti nešto važno, nego snagu da hodaš samostalno, svjesno.

Razlikuje duhovnost od iluzije i ne koristi velike riječi kako bi napuhao sebe i ne prodaje obećanja nego se trudi da se spozna i nauči proces. Zna da istina nije spektakl sa efektima nego da je istina u tišini srca. A u toj tišini čovjek najbolje i najdublje može vidjeti sam sebe. Učitelj ne stvara publiku nego stvara zrelost. Njemu je važnije da ima jednog tko spoznaje nego stotine površnog shvaćanja, važnije mu je kakav prostor otvara u drugome nego kakvo je vanjsko okružje.

Ako se pored nekoga osjećamo slobodno, istinito i bistro, to je znak da smo pokraj nečeg svetog. A to je najčešće u toploj jednostavnosti koja se ne može odglumiti. Pravi učitelj ne traži pohvale, čak mu ne treba ni da ga nazivaju učiteljem…