Ego kao funkcija, ne identitet

Ego nije nešto zlo samo po sebi. To je funkcionalni osjećaj “ja” koji omogućuje da govoriš, biraš, potpisuješ se, brineš o tijelu. Problem počinje onda kada taj funkcionalni “ja” postane apsolutni identitet. Tada ego postaje obrana, konstrukcija koju stalno štitimo, priča koju moramo održavati. U tom smislu može postati bijeg od ranjivosti, bijeg od nesigurnosti, bijeg od praznine koju ne razumijemo.

Ego nije nestvaran u smislu da ne postoji. Nestvaran je u smislu da nije trajna supstanca. On je proces, skup navika, uvjerenja, sjećanja i reakcija koje se mijenjaju tijekom života. Kad ga pokušavamo “ojačati”, zapravo jačamo obrambeni mehanizam. I tu se umaramo, jer nije lako održavati nešto što je satkano u našem umu. Koliko prepoznajemo da je velik dio sadržaja našeg uma interpretacija, a ne čista stvarnost? Stvaramo projekcije i držimo ih kao realne. Nije li to ponekad sagorijevanje vlastitih živaca?

Ego nastaje kad zaboravimo svoju izvornu prirodu i poistovjetimo se s mislima. Tada moramo stalno potvrđivati sebe. Zato dolazi napor. Što bi se dogodilo kad bismo na trenutak prestali razmišljati i jednostavno bili u tišini? Pokušaj. Možda ćeš otkriti da se ništa dramatično ne događa. Ništa neće propasti. Samo će ego biti zbunjen jer ga ne hranimo.

Zrela duhovnost nije uništavanje ega. Ono što nam treba jest prozirnost ega, prestanak ulaganja napora u održavanje slike o sebi, kakva god ona bila. Jednostavno pusti i ovo i ono. Budi svjestan života koji se događa. Biraj ono što je prirodno. Ne poistovjećuj se s ego igrama koje potiču otpore i stvaranje slike o sebi i o životu.

Pobrini se za tijelo na prirodan način i budi svjestan: živim, postojim i ne moram ratovati sa svojim mislima i slikama o sebi. Kad vidimo da je ego funkcija, a ne identitet, sve se opušta. Ne moramo ga rušiti. Dovoljno je ne hraniti ga projekcijama, strahovima i dramom.

Ego nije kruna slabosti, nego simptom zaborava. Kad se prisjetimo, ego postaje alat, a ne zatvor. Koliko se ljudi muči u zatvoru vlastitog uma, boreći se s njim kroz izvanjske okolnosti? Energija koja se troši na te umne igre oduzima prirodnost života, sklad i ljepotu.

Stvaraj ljepotu iznutra. Koristi ego kao funkciju, a ne kao identitet. Jesi li sebi iznutra u miru i ljepoti duha? Ako nisi, znaš što ti je činiti. Pusti ono što grčevito držiš, a što te slama.