Duhovna Jedinstvenost: Isus i Krišna o Unutarnjoj Stvarnosti

Ovo je moje osobno promišljanje i iskustvo koje sam doživjela kroz istraživanje. Ne spajam religije i ne trpam ih u isti koš, nego pokazujem zajedničku unutarnju istinu koju razne tradicije prepoznaju na svoj način u skladu s prostorom i vremenom. Isusa i Krišnu ne smatram istim osobama, nego učiteljima iste istine: Bog se spoznaje u unutarnjem polju svijesti, ne izvan čovjeka.

Bhagavad Gita govori jezikom unutarnjeg polja. Kad Krishna kaže “dharma kšetre kuru kšetre”, on ne govori o zemlji, nego o čovjeku koji stoji pred istinom. Dharma kšetra je polje istine, a Kuru kšetra je polje naših naslijeđenih obrazaca, karaktera i starih sklonosti. To je onaj trenutak kad se u nama susretnu ono što jest ispravno i ono što smo navikli biti. Krishna kasnije sve razjašnjava riječima “ovo tijelo je kšetra”, čime postaje jasno da je prava Kurukšetra prostor u čovjeku, a ne izvan njega.

Novi zavjet govori istu istinu, samo drugim jezikom. Isus kaže: “Kraljevstvo Božje je u vama.” To je ista poruka kao u Giti: duhovna stvarnost ne dolazi izvana, nego se otkriva u čovjekovoj nutrini. Pavao govori da “naša borba nije protiv tijela i krvi”, nego protiv unutarnjih sila koje nas odvode od istine. To je unutarnja bitka, isto ono što Gita opisuje kroz Arjunin trenutak zbunjenosti i Krishninu pouku.

Isus govori da će “istina osloboditi čovjeka”. To je dharma, unutarnja ispravnost koja oslobađa kad se otvori u nama. Krishna poučava Arjunu kako prepoznati tu istinu i kako djelovati iz nje, a ne iz straha i starih obrazaca. Oba učenja vode prema istoj stvarnosti: polje duše je mjesto gdje se sve odlučuje.

Zato je Kurukšetra u tebi, kao što je i Kraljevstvo Božje u tebi. To su različiti jezici za istu unutarnju stvarnost. Kad se u čovjeku susretnu istina i nasljeđeni obrasci, nastaje unutarnja borba. Kad se preda istini, nastaje oslobođenje. Tu se događa transformacija. Gita i Evanđelja zajedno svjedoče da se prava duhovnost događa u nutrini, u prostoru gdje se čovjek otvara Bogu, istini i svjetlu.

Ključni stihovi: Bhagavad Gita i Novi zavjet

Dharmakšetra – polje istine u čovjeku
Kraljevstvo Božje – polje Božje prisutnosti u čovjeku

Jedno govori istinu bez oblika, a drugo govori istinu s Božjom prisutnošću, ali oba pokazuju isto mjesto: nutrinu čovjeka gdje se sve odlučuje.

BHAGAVAD GITA – s transliteracijom
1. BG 1.1 – dharma-kšetra

धर्मक्षेत्रे कुरुक्षेत्रे समवेता युयुत्सवः
dharma-kṣetre kuru-kṣetre samavetā yuyutsavaḥ
“Na polju dharme, na polju Kuruova roda, okupivši se spremni na bitku…”

2. BG 13.1 – tijelo je kšetra

इदं शरीरं कौन्तेय क्षेत्रम् इत्यभिधीयते
idaṁ śarīraṁ kaunteya kṣetram ity abhidhīyate
“O Arjuna, ovo tijelo naziva se kšetra – polje.”

3. BG 10.14 – prihvaćanje istine

सर्वमेतदृतं मन्ये
sarvam etad ṛtaṁ manye
“Sve što si rekao, prihvaćam kao istinu.”

Arđunin trenutak jasnoće…

Novi zavjet
Luka 17,21

“Kraljevstvo Božje je u vama.”

Isus govori o unutarnjem polju Božje prisutnosti, istom prostoru koji Gita naziva kšetrom.

Ivan 8,32

“Upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.”

To je kršćanski izraz za dharmu, istinu koja pročišćava.

Efežanima 6,12

“Naša borba nije protiv krvi i tijela, nego protiv duhovnih sila tame.”

Opis unutarnje bitke, potpuno paralelan s Arjuninom Kurukšetrom.

Matej 6,6

“Kad moliš, uđi u svoju sobu i pomoli se Ocu koji je u tajnosti.”

Isus govori o unutarnjoj sobi, prostoru duše gdje se zbiva susret s Bogom.

Luka 14,27

“Tko ne nosi svoj križ i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik.”

To je Isusov izraz za suočavanje sa starim obrascima, isto što Krishna traži od Arjune na kšetri.  Dharmakšetra o kojoj govori Bhagavad Gita i Kraljevstvo Božje o kojem govori Isus, ne pripadaju istoj religiji, ali pripadaju istoj unutarnjoj stvarnosti. Oba izraza upućuju na istinu da se duhovnost ne događa izvan čovjeka nego u njegovoj nutrini.

Ovo razumije samo onaj tko je podigao svoj um, ne iznad drugih, nego iznad vlastitih ograničenja.
Kad se um podigne, prestane gledati razlike u imenima i počne vidjeti istu istinu iznad svih imena, tradicija, vjerovanja, podjela, jezika i kulturno-socioloških formi.
Tek tada čovjek shvati da Bog govori jednim glasom, a ljudi ga čuju na tisuću načina kroz mnoga stoljeća. Mudrost je mudrost – na nju ne utječu klime i kišobrani.